Fra Leonard Bajić

 

Fra Stjepan Čovo

O. FRA LEONARD (Miško) BAJIĆ

 

(*Vojnić/Sinj, 27. IX. 1889.-†Stara Gradiška, 17. II. 1948.)

ŽIVOT I DJELO

 

Split, 2003.

  

 

Na spomen franjevcima

Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja u Hrvatskoj

žrtvama komunističkih progona

   

 

  

 

KRATICE

RIJEČ O. PROVINCIJALA

PREDGOVOR

UVOD

I. DIO:  ŽIVOT I RAD FRA LEONARDA BAJIĆA (1889.-1948.)

II. DIO: FRA LEONARDOV RAD I OPREDJELJENJE

III. DIO: SPISATELJSKI RAD

IV. DIO: "NEPOTPUNI I POTPUNI KRIST"

V. DIO: ŽRTVA KOMUNISTIČKE IDEOLOGIJE

VI. DIO: PRISTUP VREDNOVANJU

ZAKLJUČAK

PRILOZI

P. LEONARD BAJIĆ, OFM (1889-1948) Riassunto

P. LEONARD BAJIĆ, OFM (1889-1948) Zusammenfassung

IMENIK OSOBA

SADRŽAJ

 

 

 

 

 

 

 

KRATICE:

 

AFSM               Arhiv franjevačkog samostana Makarska

AFTM               Arhiv franjevačke teologije Makarska

AFGS               Arhiv Franjevačke gimnazije Sinj

AFPS                Arhiv Franjevačke Provincije Split

AFSV               Arhiv franjevačkog samostana Visovac

AFSZ                Arhiv franj. samostana Zaostrog

AFSMBLZ           Arhiv franjevačkog samostana Majke Božje Lurdske Zagreb

BS                     Bogoslovska smotra Zagreb

CuS                   Crkva u svijetu (časopis Split)

DS                     Denzinger-Schönmetzer

FNRJ                Federativna narodna republika Jugoslavija

GGKK              Generalne Konstitucije Franjevačkog Reda

GS                     Glasnik Gospe Sinjske - Sinj

KOS                  Kontraobaviještajna služba

KS                     Kršćanska sadašnjost

NDH                 Nezavisna Država Hrvatska

NOP                  Narodnooslobodilački pokret

NOV                 Narodnooslobodilačka vojska

NR                    Nova revija (časopis Makarska)

ORJUNA          Organizacija jugoslavenskih nacionalista

OZNA              Odjeljenje zaštite naroda (jugoslavenska tajna policija)

PASD               Provincijski arhiv Split Dobri

PG                     Patrologia Graeca

PL                     Patrologia Latina

SB                     Služba Božja (časopis Makarska)

SUP                  Sekreterijat za unutrašnje poslove

UDBA              Udruženje državne bezbjednosti (jugoslavenska tajna policija)

ŽSZ                   Županijski sud Zagreb

1Čel                  Toma Čelanski, Prvi životopis sv. Franje Asiškoga

2Čel                  Toma Čelanski, Drugi životopis sv. Franje Asiškoga          

   

 

 

 

RIJEČ O. PROVINCIJALA

"Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,

izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,

a klonule duše spasava."

Ps 34/33, 18-19.

 

Drago mi je da na svjetlost dana izlazi uzorni član naše Provincije o. Leonard Bajić koji je obradio fra Stjepan Čovo. Time oživljuje njegova uspomena u našoj javnosti. On to zaslužuje, jer može stajati uz bok drugih, vrijednih i zaslužnih članova naše zajednice, čije smo živote i rad mogli čitati u drugim edicijama i s njima se upoznavali. Fra Leonard je, nažalost, dosad ostao malo poznat ili bolje rečeno, ostao je zaboravljen. Nad njim se nadvila prisilna šutnja. Njegovo se ime kroz dugi niz komunističke vladavine nije smjelo ni spominjati, a kamoli ga isticati. Znamo da je bio vrijedni odgojitelj, zelantni pastoralni radnik, poznati pučki propovjednik, cijenjeni profesor, plodan pisac, a nadasve neustrašivi karakter i mučenik, žrtva komunističkog progona Crkve i njezinih vjernika. Upravo mi je drago da se ovim djelom njegovo ime iznosi iz zaborava i stavlja pred nas i našu javnost kao dični član naše redovničke zajednice.

Fra Leonardov je život svijetli primjer ustrajnoga rada i redovničkog življenja.  Nepravedno je osuđen u montiranom procesu u Zagrebu oko tvornice "Gaon" na 12 godina stroge robije s drugom našom braćom i nekim civilima. Umro je u neljudskim životnim uvjetima u zatvoru 17. veljače 1948. u Staroj Gradiški i na zatvorskom groblju "Uskoci" pokopan. Nikada nisu, nažalost, ekshumirani njegovi zemni ostaci i dostojno sahranjeni u neku franjevačku grobnicu. Nigdje mu nije podignuto neko posebno obilježje, iako ga je zaslužio.

Ovaj rad osvjetljuje fra Leonardov život. Mislim da je pisac uspio prikazati tko je bio fra Leonard i koje su sastavnice omeđile njegovo životno usmjerenje. Rad iznosi mnoge detalje i pojedinosti iz njegova života. Možemo s pravom kazati da je to bio istinski ostvareni život. Svatko tko uzme ovaj rad u svoje ruke, obradovat će se i duhovno obogatiti bilo da ga pročita ili barem pomno prelista. Na temelju iznesenoga, vjerujem, fra Leonardu će biti odano dužno i zaslužno priznanje za njegov istinski i neporočni redovničko-svećenički život, a navlastito za herojsko držanje tijekom procesa i izdržavanja zatvorske kazne. Znamo da su za vrijeme Drugog svjetskog rata i vremena iza rata u našoj zajednici stradala na razne načine 44 fratra. Svaki od njih zaslužuje posebnu studiju, jer trud oko njihova osvjetljenja jest i ponos da smo imali vrijedne članove koji su se borili za uzvišene kako vjerske, tako i narodne ideale. Ovim će radom fra Leonard sada progovarati i slati nam poruke kako treba ostati vjeran Bogu, Crkvi i Redu i uz cijenu vlastitog života poput kršćanskih mučenika i svetaca.

Smatram da se ovim radom naša zajednica odužuje fra Leonardu i da mu podiže spomenik veći i vredniji od bronce ili kamena.

Zahvaljujem o. fra Stjepanu u svoje ime i u ime naše provincijske zajednice što nam je prikazao fra Leonarda u njegovu pravom izdanju kao čovjeka, redovnika, svećenika, a nadasve istinskog Kristova sljedbenika i njegova svjedoka.

 

Split, 15. studenoga 2002.

 

Fra Žarko Maretić, provincijal Provincije Presvetoga Otkupitelja,

Trg Gaje Bulata 3, HR-21000 SPLIT

   

 

 

 

PREDGOVOR

O. fra Leonard Bajić, član Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja u Hrvatskoj spada u istaknute njezine članove koji je ostavio duboki trag u svojoj redovničkoj zajednici a time i u svome vremenu i sredini u kojoj je živio. Za života je bio poznat i priznat radi više razloga. U prvom redu bio je vrijedan i krepostan redovnik i svećenik, dugogodišnji odgojitelj redovničko-svećeničkih kandidata, pastoralni djelatnik, traženi i vrijedni propovjednik, zapaženi duhovni pisac i profesor, voditelj predavanja te duhovnih vježbi, a nadasve dragi i radosni brat, omiljeni i izazovni sugovornik u susretu. Iz njega je ižaravala radost i jednostavnost, mogli bismo kazati, priprostitost bez krutih oblika ljudskih manira. Ljubio je Crkvu i svoj Franjevački red. Iz toga je proizlazila i njegova ljubav prema ljudima i vlastitoj Domovini koja je počela na roditeljskom ognjištu, da se preko užeg zavičaja proširi i produbi u veliku ljubav koja obuhvaća sve sastavnice domovine Hrvatske. Bio je izraziti rodoljub i ustrajni nesalomljivi karakter u životnim iskušenjima koja su ga obilato i često snalazila. To je potvrđivao tijekom cijelog života a posebno za vrijeme montiranog procesa u Zagrebu 1947. i za vrijeme izdržavanja teške zatvorske kazne u Staroj Gradiški.

Osim toga o. fra Jure Radić (1920.-1990.) često je fra Leonarda isticao kao liturgičara radi njegovih članaka o liturgiji na kojima je temeljio cjelokupnu zgradu kršćanskog bogoštovlja te njegov "doprinos ekleziologiji i mariologiji" na temelju njegova izlaganju na I. hrvatskom liturgijskom kogresu u Hvaru 1936.

Moram priznati da me je to sve potaklo da se približim fra Leonardu, da ga otkrijem i upoznam. Dok sam rad prosljeđivao, sve sam više cijenio tog franjevca. Budući da ga osobno nisam poznavao, preda mnom se pojavio još jedan izazov više: da posegnem za izvorima koji će me upoznati s njime. To je zapravo značilo prihvatiti se velikoga posla i istraživanja. Najprije sam pregledao službene podatke i njegove službe u arhivima, zatim sam pokušao pronaći njegove bibliografske jedinice i sadržaje koje je objavljivao u ondašnjim listovima i revijama. Konzultirao sam što su drugi o njemu pisali, iako o njemu nitko nije donio iscrpni prikaz njegova života i rada. Nitko se nije pozabavio njegovim cjelokupnim spisateljskim opusom, osim nekih prigodičnih osvrta na njegove knjige ili općeniti, šturi i nedovoljni osvrt na njegov pisani rad. Jedino je posebno obrađen u Zagrebačkom montiranom procesu oko tvornice "Gaon", u kojem je bio osuđen na 12 godine robije.

Ovaj rad predajemo javnosti i predočujemo ono do čega smo došli u predstavljanju ovog "zaboravljenog", ali vrijednog franjevca. Mislim da sam od sebe odstranio tu "crnu rupu" neznanja i da ga drugi mogu prepoznati. Bajić je u sav svoj odgojni i pastoralni rad utkao cijeloga sebe, a prilike u Hrvatskoj u kojima je živio ostavile su i u njegovu životu i radu duboke znakove. Svakako treba istaknuti dolazak crvenih "osloboditelja" na vlast koji su mnoge, a među njima i njega, nepravedno osudili i likvidirali. To se stvarno može nazvati barbarstvom "osloboditelja".

Upravo radi toga ove stranice smatramo velikom zadovoljštinom da objektivno predstavim ovog franjevca, da se njegov lik pojavi pred nama u pravom svjetlu istine i pravih istinskih odlika, jer se time njegova žrtva ističe i otkida od nepravedna zaborava, jer su desetljećima prešućivani i prikrivani zločini nad njim i tolikim nevinim žrtvama i stradalnicima. Iako je dugo vremena bio zaboravljen, a dok je živio bio je veoma poznat, sada se ipak nadamo da će oživjeti među nama. Danas, hvala Bogu, on i mnogi drugi izlaze na javu, upoznajemo ih u svim njihovim odlikama, ali gledamo i sve njihove kobne završetke i strašne posljedice mržnje koja se na njih svalila.

Svoj sam rad temeljio na izvorima koji čuvaju tajnu jednog života i tajnu jednog mučeništva. Prošlo je 114 godina od fra Leonardova rođenja, a gotovo 55 godina od njegove mučeničke smrti, smrti jednog pravednika. S pravom je pred smrt rekao: "Umirem pravedan!" To je mogao ustvrditi, jer nije bio kriv za optužbe kojima je terećen i nije znao radi čega ga je ljudska zloća osudila. Naša je dužnost da to vrijeme osvijetlimo, da ono bude opomena sadašnjim i budućim naraštajima da se takvo zlo ne bi više ponovilo ni u kojem obliku crne ili crvene nemani apokaliptičkih vremena, bilo kojeg istrebljenja i uništenja.

Zahvaljujem o. fra Jerku Lovriću (1911.-2002.) koji me je poticao i naglašavao da je upravo šteta što taj čovjek nije prije obrađen i na vidjelo iznesen njegov svijetli lik kojim je ostavio svijetli trag iza sebe. Zahvalnost upućujem i svima onima koji su mi na bilo koji način izlazili u susret da dođem do potrebnih podataka, da ih ovdje sve ne nabrajam.

Iako na kraju, ali ipak, najvišu zahvalnost dugujem Franjevačkoj Provinciji Presvetoga Otkupitelja u Splitu koja je, iako i sama danas u pomanjkanju financijskih sredstava, velikodušno odvojila potrebna sredstva da se ovaj rad objelodani u zasebnom izdanju i da se tako oduži svom dičnom sinu i ovim mu radom osvježi uspomenu kad mu nije uspjela spremiti zemaljski grob i podići drugi spomenik.

 

Split, 26. studenoga 2002.

na spomendan sv. Leonarda Portumauricijskog

fra Stjepan Čovo

   

 

 

 

UVOD

Umne sposobnosti o. fra Leonarada Bajića možemo gledati i cijeniti u njegovoj pisanoj i izgovorenoj riječi, a njegov moralni lik u njegovu držanju i vladanju u svim fazama njegova života. Promatrat ćemo ga od rođenja preko školovanja, rada i nastojanja da od sebe formira vrijedna, čestita i plemenita čovjeka a navlastito revna redovnika i svećenika. Na drugoj strani vidjet ćemo ga u radu oko prijenosa odgojnih vrednota za koje se zalagao kao magistar novaka. Potom ćemo ga gledati u raznim vidovima pastoralne djelatnosti ili konkretnog, svakidašnjeg redovničko-svećeničkog života. Upoznat ćemo bogatstvo njegove nutrine ali i upornost da svoje životne snage iskoristi u navještaju Evanđelja.

Nažalost, fra Leonard je gotovo odmah poslije II. svjetskog rata nestao, bio je otet, ili još bolje, nasilno istrgnut iz javnog života i tako ostao gotovo nepoznat. Komunisti su omeli sve njegove radove i planove, onemogućili su mu najprije da kao svećenik normalno djeluje, a potom su ga osudili i zatvorili u strogi zatvor gdje je u neljudskim uvjetima umro "smrću pravednika" (Br 23, 10). Mogli bismo kazati da je i on kao i svi drugi koji su tako ili na sličan način otrgnuti iz života, bio dvaput ubijen: jednom kad su ih fizički smaknuli, drugi put kad se o njima nije smjelo ni govoriti, isticati ih kao vrijedne i uzorne ljude ili svećenike, niti im se često smjelo znati za grob a kamoli sakupiti njihove kosti i dostojanstveno ih pokopati. Fra Leonard spada među 44 franjevca mučenika Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja (Split), koji su bili žrtve krvavog rata i komunistički indoktriniranog poraća (1942.-1948.) za čiji se grob ni danas ne zna, čiji je zemaljski život prestao jer su tako moćnici htjeli.

Poslije relativno rane smrti, imao je nepunih 59 godina, koja je nastupila ubrzo poslije zatvaranja, o fra Leonardu se tiho šaputalo. Njegovom smrću on je zašutio a i govor se o njemu umanjio. Ipak je tu šutnju prekidao godišnji spomen njegove smrti (dies natalisa, rođendana za nebo), kada se u samostanskim bratstvima čitalo iz Nekrologija njegovo ime da je 17. veljače1948. umro u Staroj Gradiški.[1] Datum fra Leonardove smrti, kod starijih fratara ili onih koji su ga poznavali, a posebno njegovih gojenaca, evocirao je pojedine uspomene iz njihova zajedničkog života. Isticali su se pojedini njegovi specifični izrazi koji su svojstveni samo redovničkim zajednicama i osobama koje se dobro poznaju. Kao što su se isticale njegove vrline, koje su ga resile, tako su se zapažale i njegove slabosti ili još više njegove posebnosti. Bajić (ili Bajo, kako su ga najradije nazivali) je tako živio među njima u gnomama i aforizmima punim značenja i životne mudrosti. I to s pravom. On je ostavio dubok trag iza sebe. Starija braća o njemu su pričala i iznosila "zgode i nezgode" zajedničkog života, a navlastito njegove duhovite dosjetke i izraze koji su oživljavali sivu i sumornu sredinu svakidašnjih briga i nadolazećih problema.

U životu je pokazao vrednote ljudskog, kršćanskog i redovničko-svećeničkog života i rada. Njegovo hrabro držanje tijekom sudskog procesa bilo je poticaj mnogima, koji su se kasnije našli u istim ili sličnim životnim iskušenjima, da se ne smiju pokolebati niti se uplašiti pred progonima i prijetnjama ondašnje komunističke vlasti. Zbog toga je postao svijetli uzor kako treba neustrašivo stajati na braniku ideala "za koje treba trpjeti" u komunističkim progonima, iskušenjima i prijetnjama onoga vremena, a one nisu bile ni male, ni bezazlene.

Upravo ovim radom želimo izvući iz zaborava tog franjevca-svećenika, prikazati ga u svim onim odlikama i slabostima, bez mržnje i sklonosti, koje su ga pratile, pružiti svjedočanstvo istine o njegovu procesu, osudi i zatvoru u kojem je umro, da je krivo optužen i da je nevin umro u Staroj Gradiški. Ovim ujedno želimo istaknuti dio mračne povijesti koji ne smije biti zaboravljen, da istina iziđe na vidjelo, a zlo osuđeno. O procesu i suđenju njemu i drugim optuženicima u Zagrebu 1947. imamo vrijedni rad dr. fra Petra Bezine: Franjevci provincije Presvetoga Otkupitelja žrtve rata 1942.-1948.[2] Dok iznosimo druge vidove do sada neobrađena fra Leonardova života, u ovoj smo cjelini sagledali i taj proces da svatko tko ga želi bolje upoznati nađe na jednom mjestu cjelovitu njegovu sliku, jer, ako bismo ovdje ispustili taj sudbonosni i tragični dio osude i smrti, čini nam se da bismo učinili veliku nepravdu prema njemu i okrnjili cjelovitost njegove životne povijesti.

Osim toga ovim želimo prvenstveno istaknuti da je fra Leonard bio poznati pučki propovjednik i dugogodišnji plodni asketsko-duhovni pisac koji se iskazao svojim spisateljskim radom. Mnogi su se, prelistavajući katolički tisak između dva svjetska rata, duhovno osvježavali sadržajima njegovih pisanih poruka, jer je svojim pisanjem davao vrijedne i duhovno bogate sadržaje za svoje vrijeme. Upravo smo radi toga pokušali sakupiti njegove bibliogafske jedinice i predočiti ih javnosti da se na temelju njih sagleda širina sadržaja kojim se bavio i poruke koje su ga zaokupljale, a zbog kojih sigurno nije zaslužio tragični završetak. Sadržaji njegove pisane riječi nisu obojani nikakvim političkim bojama ni pretenzijama koje bi uništavale ili nekoga podjarmljivale. Naprotiv, one su sijale, ižaravale ono dobro i vrijedno što oplemenjuje svakoga čovjeka "dobre volje" (Lk 2, 14).

Budući da fra Leonard nije do sada cjelovito obrađivan, zato smo ga ovdje pokušali predstaviti našoj javnosti, istaknuti njegov spisateljski rad i neke njegove teološke sadržaje.

Cijeli smo rad podijelili na tri glavna dijela: 1. Život i rad fra Leonarda Bajića (1889.-1948.), a taj na 6 posebnih cjelina; 2. Prilog I.: Bibliografija fra Leonarda Bajića; 3. Prilog II.: Optužnica od 17. VII. 1947; Prilog III.: Izjava o. Leonarda Bajića od 20. VII. 1947.; Prilog IV.: Presuda od 28. VII. 1947.; Prilog V.: Žalba Okružnom sudu za grad Zagreb protiv presude od 28. VII. 1947. i Prilog VI.: Presuda od 13. VIII. 1947.

 


[1]  Npr. u Nekrologiju [Mrtvaru] u Makarskoj zapisano je: "Die 17 Februarii 1948. Stara Gradiška: R. P. Leonardus Bajić, exmagister novitiorum, morbo pneumonitis oppressus, gratia Sacramenti confessionis roboratus, mortuus est." - "Dne, 17. veljače 1948. Stara Gradiška poštovani o. Leonard Bajić, bivši magistar novaka, umro je od upale pluća, osnažen milošću sakramenta ispovijedi." Zaista malo, ali dovoljno da se njegova uspomena ne zaboravi.

[2]  P. Bezina, Franjevci provincije Presvetoga Otkupitelja žrtve rata 1942.-1948., Split, 1995. Odsada: P. Bezina, Franjevci, str.

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 162

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 19 

Broj posjetitelja

DanasDanas65
Ovaj mjesecOvaj mjesec11493
SveukupnoSveukupno1518734
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting